Ovo se 3 najzatupljenije vrste pecurki na našim prostorima. Ima ih preko 200 vrsta i podvrsta. Neke su jestive svježe a neke je potrebno termički obraditi da bi bile jestive. Uglavnom evo karatkih informacija o ove tri vrste a ako vas zanimaju ostale
http://www.gljive.com/ je dobro mjesto za informisanje.
VRGANJ
Posle dugih kisa ovo je pečurka koju ćete najprije naci. Prepoznatiljivog je oblika, svijetlo kafene boje sa šeširom blago uvijenik ka unutra. Unutrašnjost šešira je svijetla i nema resice. Meni licno posle smrcka najmilija pečurka, a posto se smrcak dolazi u proljece a tada nema bas puno vremena za prirodu mozda i najmilija.
SMRČAK
Pravi pokazatelj proljeća je u stvari smrčak.
Uslovno je jestiv jer sadrži termolabilnu kiselinu koja je otrovna.
Nakon termičke obrade je izvrstan. Dovoljno je da ga malo dohvati toplota.
Kako prepoznati smrčka u prirodi? Nalazi se u travi i izgleda kao unutrasnost stomaka, kao morski sunjer... Kada ga jedan put pronadjete sledeci se necete sigurno pitati je li ili nije on.
Veoma je ukusan, malo ga posolite i stavite na plocu ili ringlu par minuta sa obe strane. Vidjecete i sami kad je gotovo. Ako ste pak u prirodi onda iznad zara ne iznad vatre na toploti isto par minuta.
Meni je smrčak ljepsi od mesa ili se bas on potrefi kada sam u šimi a glad pristigne.
[/color]LISIČARKA
Lisičarka je svakako najomiljenija gljiva svih poznavalaca ovog živopisnog carstva. Najpoznatija je prava lisičarka Cantharellus cibarius, žuta kao žumance, oblika zvrka. Njeno plodište nema listiće. Ispresecano je žilicama, koje više podsećaju na nabore kod ostalih vrsta iz ove porodice.
