Brak jazavičar (Dahsbrak) je vrsta psa koji se sve češće može videti kod nas u Srbiji i uopšte na celom Balkanu. Naime, brak jazavičar spada u Alpske jazavičare, a pored brak jazavičara, u grupu Alpskih jazavičara spadaju još i sledeće vrste pasa: vestfalski brak-jazavičar i planinski brak-jazavičar.

Alpski brak jazavičar je favorizovan od strane prestolonaslednika Rudolfa Habzburškog i uz princa je bio na nekoliko obimnih lovačkih izleta od Egipta do Turske, čime je polako počelo širenje popularnosti ove rase.

Danas je ova rasa i dalje retka van svoje rodne zemlje, ali kako pokazuju istraživanja, ova se rasa sve više širi po celom svetu. Koliko smo mogli da primetimo, u Srbiji se najčešće može naići na brak jazavičara u odnosu na ostale dve pomenute rase. Pošto je današnja tema o brak jazavičaru, više ćemo se osvrnuti na ovu vrstu psa.

Brak jazavičar

Brak jazavičar vodi poreklo sa Austrijskih Alpa,  a nastao je ukrštanjem lokalnih goniča zajedno sa jazavičarem. Što se tiče istorije vezane za ovu vrstu psa, bitno je napomenuti da je prvi klub Brak jazavičara osnovan još davne 1910 godine u Austriji. Zahvaljujući ovom klubu, ova vrsta pasa je zvanično priznata za rasu pod nazivom: “alpsko-rudarsko-brdski brak jazavičar”. Danas je ova rasa psa priznata od strane: ANKC (Australian National Kennel Council), CKC (The Canadian Kennel Club), FCI (Fédération Cynologique Internationale), KC (Kennel Club), KUSA (Kennel Union of Southern Africa).
K

ada je reč o ovoj vrsti psa u Srbiji, mnogi lovci zameraju na kratkim nogama kao i na vremenski kratkom gonjenju. Drugi pak smatraju da je brak jazavičar jedna od boljih vrsta lovačkih pasa. Na osnovu porasta broja ove vrste psa, možemo reći da je više onih koji misle da je ova vrsta psa idealna za lov. Pošto su jači i imaju delimično duže noge od jazavičara, ovi psi se koriste najčešće za lov na lisice i zečeve. Ali nije isključen i lov na jelene i divlje svinje.

Brak jazavičar je poprilično sličan planinskom brak jezavičaru (naročito u veličini) ali se razlikuju po boji, dok je vestfalski brak jazavičar manji od brak jazavičara. Mnogi se hvale da su odlični kućni ljubimci, ali kao I svaka druga vrsta pasa, I brak jazavičari zahtevaju negu. Težina mužjaka najčešće iznosi 15 do 18 kilograma. Ženke ove vrste nisu nešto puno lakše od mužjaka, tako da možemo da kažemo da im se težina kreće blizu 15 kilograma. Visina mužjaka može da varira, od 34 do 42 cm.

Ženke su kao i za težinu, nešto manje. Životni vek ovih pasa se kreće blizu 12 godina. Boja brak jazavičara je najčešće crna sa žutosmeđim belegama ili pak nijansa bele ili žutosmeđe sa žutosmeđim mrljama. Neke od ostalih karakteristika, vezanih za telesnu konstituciju ovih pasa, koje bi smo želeli da spomenemo su: dugačka i uska glava, tamne oči, srednje veličine; široke uši srednje veličine sa polukružnim vrhovima; leđa su poprilično dugačka dok je rep dosta visoko i vodoravno postavljen.

Mnogi lovci se hvale na ovakvog psa da je odličan gonič. Kod nas, u Srbiji, se uglavnom koristi u ravnim predelima. I po pričama nekih od iskusnih lovaca, takva sredina mu itekako pogoduje. Neki bi čak rekli da je idealan pas za takve terene. Ono što ove pse svrstava među vrhunske goniče jeste odličan osećaj mirisa. Naime, kvalitet nosa mu je jako dobar, tako da nema problema u praćenju divljači. Moglo bi se reći da ga mnogi lovci koriste upravo zbog toga. Za ovu vrstu Alpskih brak jazavičara možemo slobodno reći da su jako pametna vrsta pasa. Naime, vrlo brzo mogu da se nauče obustavi gonjenja, ignorisanju srneće i jelenske divljači. To je veoma veliki plus, složićete se.

Kada goni, brak jazavičar ume da se kreće polako i smireno, tako da se vrlo često desi da i divljač ispred njega izvlači polako uz česta zastajkivanja, što lovcu može da pruži mogućnost za sigurniji odstrel. Ako se pak lovac ne nalazi u blizini, pas uporno i glasno oblajava, ali pritom vrlo oprezno i na odgovarajućoj distanci. Ovo je takođe jedna od mnogih vrlina koje ovaj pas ima, jer moramo napomenuti da mnogi psi oblajavaju tako da ugroze i sopstvenu sigurnost. Kod brak jazavičara je to drugačije, kao što možete da vidite.

Većina lovaca smatra da je brak jazavičar najbolji za lov divlje svinje. Tu se, kako kažu, naročito ističe. No, kao što smo već napisali, nije isključen i lov na zeca, lisicu, šakala ili pak nekog drugog manjeg predatora. Što se tiče negovanja ovaj pas ne zahteva puno toga. Vrlo se lako privikava na sve vrste smeštaja, ali ipak smatramo da je boks najbolje rešenje. Vrlo je privržen članovima porodice, tako da se ponaša i kao dobar čuvari pravi kućni ljubimac. Dosta je otporan na bolesti, tako da mu životni vek može premašiti i 12 godina.

FCI No. 254

Ovaj pas ima 42 zuba, mada je dopušteno da nema predkutnjake P1 ili P2. Sa druge strane nedostatak kutnjaka M3 se gotovo nikada ne uzima u obzir. Što se građe tiče, treba još napomenuti sledeće:
Glava:
•    Glava je srazmerna veličini celog tela;
•    lobanja je ravna;
•    nosnik je prav;
•    dok su čeone kosti jasno izražene I formiraju stop koji se umereno diže u vis.
Njuška:
•    Nos I njuška su umereno široki.
•    zubi se dobro zatvaraju (42 zuba)
•    očnjaci du prilično snažni.
Uši:
•    Su srednje duge, dosta široke I tupo zaobljene. Postavljene su visoko i više unazad. Ravne su, vise uz glavu, bez ikakvih nabora.
Usne:
•    Usne se dobro zatvaraju, uzane su i ne prelaze suviše jedna preko druge. Donja usna je malo zadebljana I izbačena.
Oči:
•    Srednje veličine, okrugle I u zavisnosti od boje dlake, mogu biti svetlije ili tamnije.
Vrat:
•    Je mišićav, dugačak i proteže se od glave do trupa u lepo povijenoj liniji. Koža na vratu je labava ali bez podgušnjaka kao kod nekih vrsta pasa.
Leđa:
•    Leđa su prava, čvrsta, nešto duža, greben istaknut sa blagim prelazom prema leđima, slabinski deo leđa dobro popunjen.
Grudi:
•    Kada se pas dobro ispupči može se jasno uočiti grudna kost. Prsa prelaze u grudni koš koji se prema trbuhu jedva primetno sužava, a na njega se nastavlja trbušni deo.
Dlaka:
•    Dlaka je gusta I kratka, ali je glatka na dodir (Osim na vratu I repu)

Svako odstupanje od navedenih osobina, smatra se greškom kod ove vrste psa. Isto tako, dešavaju se slučajevi da štene ima samo jedno ili da bude bez oba testisa. To takođe spade u greške koje se mogu javiti pri samom rođenju. Isto tako im mnogi zameraju na slabim i krhkim kostima. Ali opet, uopšte gledano, brak jazavičar je odlična vrsta psa. Što se negovanja i održavanja tiče, veoma je lako starati se o čistoći ovog psa. Kupa se četkom i blagim sapunom i to samo kada je to neophodno. Budite sigurni da su mu uši čiste prilikom svakog kupanja (radi sprečavanja nastanka nekih od infekcija) I nokti takođe.

Brak jazavičar su odgajani za lov pa imaju veliku vitalnost i izdržljivost. Zahtevaju mnogo vežbanja, što uključuje svakodnevne šetnje. Ono što je sigurno, kada su u pitanju brak jazavičari jeste to da su ovo psi za lov i da im je najbolja vežba zapravo odlazak u lov. Za Alpske brak jazavičare kažu da su otporni na sve vremenske uslove.

Brak jazavičar
U ovom tekstu ćemo nešto reći i o treningu koji se koristi za obuku brak jazavičara. Zbog svoje potrebe za ljudskim odnosima i spremnost da uči, brak jazavičar (Dahsbrak), uglavnom dobro reaguje na osnovnu obuku i komande. Ovi psi imaju velike mogućnosti da nauče da izvrše bilo koji zadatak za koji ste vi, kao njihov trener, spremni da odvojite vremena i da ih obučite.

Uspostavljanje neposrednog poverenja i poštovanja je ključ za uspešnu obuku brak jazavičara. Ova rasa može biti, kako kažu stručnjaci, pomalo osetljiva na kritiku pa najbolje reaguje na nežan pristup, pozitivne stavove i nagradu na kraju uspešno odrađene obuke. Da se još jednom osvrnemo na prednosti posedovanja ovakvog jednog psa. Postoje mnoge prednosti u posedovanju jednog od Brak jazavičara. Jedna od njih je to što ne zahtevaju neke preterane uslove za samo održavanje.

Pored toga su jako energični, zanimljivi i zabavno ih je gledati dok se igraju. Ova rasa je kao što smo već rekli, jako inteligentna, poslušni su po prirodi i lako mogu da se istreniraju. Itekako su sposobni za učenje, naročito za obavljanje različitih trikova i zadataka. Takođe možemo reći da se odlično oglašavaju najavljujući dolazak gostiju ili slično. Brak jazavičar je poslušan, odan, pun ljubavi i nežan pas i isto tako podjednako dobar gonič i kućni ljubimac. Nažalost, postoje i neke mane za posedovanje Alpskog brak jazavičara. Iako je ova rasa prilagodiva dobro zatvorenim prostorijama i stanovima, oni zahtevaju jako puno dnevnih vežbi i prostorija za kretanje i igru.

Bitnije stavke

Ukoliko želite da kupite jednog ovakvog psa, onda vam definitivno savetujemo da prethodno lepo razmislite o tome, jer nedostatak prostorije gde bi pas mogao da vežba i da se igra mogu itekako da utiču na njegov razvoj. Ukoliko ne vežbaju, brak jazavičari će svoju energiju utrošiti na uništavanju vaše imovine, odnosno žvakanju predmeta, kopanju itd. Mogu čak i da prestanu da upozoravaju ukoliko dolazi neki gost i slično. Alpski brak jazavičari imaju jak instinkt za lov tako da od njih možete često da očekujete da se upuštaju u dobre potere.

Kada goni divljač, ovi psi su izrazito brzi i mogu predstavljati opasnost za druge životinje, kućne ljubimce ili pak manje životinja u šumi. Zahvaljujući svojim korenima, Alpski brak jazavičar uživa u kopanju i prilično je dobar u tome. Nije neobično za ovu rasu da iskopaju rupu ispod ograde za samo nekoliko minuta. Ovi psi moraju biti pod prismotrom dok su napolju. . Pojedinci koji žele da kupe ovu rasu često se susreću sa nekim izazovima. Naime, postoji problem sa nemogućnosti nalaženja odgajivača, potom visoke cene a tu su i duge liste čekanja za ove pse.

Što se njihovog zdravlja tiče, već smo pomenuli da retko oboljevaju i da imaju veoma dug životni vek. No, i ova vrsta psa pati od izvesnih zdravstvenih problema, uključujući: iščašenja kolena, degenerativna oboljenja kičme, hronična infekcija uha (zbog toga smo napomenuli da je bitno pregledati psa posle svakog kupanja, kako bi se na vreme uočila infekcija), osetljivost na anesteziju I još par stomatoloških oboljenja.

Alpski brak jazavičar veoma dobro juri u šumi, ima određenu oštrinu u odnosu na divlje životinje, a ponekad i sa ljudima, pa samo čuvari i iskusni lovci trebaju da povedu u lov ovakvog psa, jer su u stanju da ga koriste u skladu sa njegovim prirodnim instiktima i sposobnostima.

Za razliku od mnogih drugih lovačkih pasa, Alpski brak jazavičar je u toku ispita testiran i na spremnost da štiti i čuva. Ova vrsta pasa ima vatrenu narav. Oni su generalno pristojni sa ljudima. Imaju snažnu strukturu kostiju i takođe su snažni i mišićavi. U Nemačkoj, na primer, je ova rasa dosta retka.  Ovakvi psi su pogodni za lovce, sa redovnim mogućnostima da ih koriste za lov te da se na taj način osigura da će biti zauzeti sve vreme.

I kao sam zaključak bi smo želeli da dodamo još neke činjenice. Najpre nešto što savetuju stručnjaci, a to je da je ovaj pas dobar kućni ljubimac, prilično nežan i prijateljski nastrojen, ali je bolje da se ne zadržava dugo u kući. Ovo je pas za čuvare i prave lovce. Alpski brak jazavičar je rasa koja je zvanično priznata kao rasa psa koja prati krv, mada su blisko povezani i sa „Bracke“ grupom pasa (psi goniči).

Dakle za Alpske brak jazavičare možemo slobodno reči da su psi za „multi – lov“. Ovi psi su jako dobri u pronalaženju divljači nakon ustrela, i to najčešće rade tako što prate krvni trag. Glasni su na stazi što dodatno poboljšava lov, jer tako lovac može lakše da se orijentiše i da prati sam tok lova.

Sve u svemu, ukoliko vam se ikada ukaže prilika da pazarite jednog ovakvog psa, onda vam je naš savet da svakako to uradite, jer su jako traženi. Pored toga, ako ste lovac, ovakav pas će vam odlično doći u toku lova. Tako da bi naš zaključak na kraju ovog teksta bio, da je brak jazavičar zahtevan pas ljubimac i odličan pomoćnik toku lova.


 

Sportski ribolov, lov i sve aktivnosti u prirodi