Divlje guske imaju gust sklop pera, jer su prilagođene za boravak u hladnijim predelima, pa samim time i u hladnijoj vodi. Najslabija, odnosno najmekša pera su ona na stomaku i na način da se puca na divlje guske kad im se vide noge postiže se efekat koji se naziva "pucati pod pero".
Na ovu stvar su mi skrenuli pažnju lovci koji su imali priliku da love divlje guske koje su plivale na vodi, jer kako su rekli nije imalo smisla da se puca dok se ne vidi dobro beo rep. Ukoliko bi pucali u trenutku kad je guska okrenuta i vidi se samo malo otpozadi, sačma nije mogla da probije redovna pera i nije bilo rezultata.
Guske su vervatno na taj način ranjavane, ali nisu bile otstreljene. I još su pričali o prednostima labradora prilikom lova na divlje guske. Išli su u lov i sa nemačkim ptičarima, koji su bili voljni da rade i aportirali su guske iz vode bez problema. Međutim kako se lovi zimi, problemi su bili kad pas izađe iz vode, jer labrador to znatno bolje podnosi.
Divlje guske na ispaši - izvor
wikipedia.org