Nakon ljeta provedenog na Dunavu uz ulove koliko se oni i mogu nazvati ulovima nisam bio više motiviran za bilo što ali me je ipak nešto opet vuklo slijedeći vikend na vodu, a tako je to i bilo, kad god bih se vračao nakon provedene noći na vodi i bez ulova rekao bih si «E, ma nećeš više ići» i sve bih to zaboravio već nakon dan ili dva pa tako opet za vikend na Dunav da provedem noć pokušavajući si dokazati da će se situacija promijeniti. I sve se je to tako odvijalo dok nije napokon «krenulo» !
Listopad u tijeku, subota odmiče, a ja i punac opet bez ribe. Sjetim se za veliku krivinu rijeke, pješčanog dna o kojoj mi je jedan stariji prijatelj ribolovac jednom pričao «kako bi tamo trebalo probati u kasnu jesen kada je sredina dana najtoplija, a noći hladnije, trebao bi smuđ izaći na taj pijesak da se hrani u tom najtoplijem dijelu dana» , a krivina je tik nizvodno od mene!!! Punca ostavljam u jednoj mirnoj uvali gdje ćemo se pred noć naći, a ja odlazim do tog mjesta gdje je voda puno sporijeg toka, a dno pjeskovito sa naglim prijelazima iz dubljeg ka plićem i gdje kojim korijenom izvađenog stabla od stare šume, da poslušam savjet starijeg kolege, a ni sam nisam znao što ću točno. Unaprijed sam se tješio «nema veze, pa barem da probam».
Kod sebe sam imao samo 20-ak odmrznutih girica i nekoliko silikonskih varalica, Attractora. Zabacim tri štapa, a na udice stavim po jednu giricu, koje su relativno dobro izgledale. Ona podsvijest u meni govori «da jesam li lud pa što očekujem sa morskom ribom kao mamac, i sl.».
Prošlo je neko vrijeme, a naravno niti da zapeca. Sunce još samo malim dijelom viri iznad horizonta, užurbano sam spremio štapove za pecanje i na Sportexa 60g. montirao Attractora u «G» veličini te se čamcem približio obali, na samo neka 2 metra dubine, u skroz mirnu vodu i pustio se da me lagano spori tok rijeke nosi. To mi je bio prvi «susret» sa silikoncem u životu, tako da sam ga samo 3-4 puta zabacio, a vukao ga brzo i bez ikakvih pauza u provlačenju, naravno opet ništa . Prestao sam i sa blinkom. Stojim, u jednoj ruci mi cigareta, a u drugoj držim štap sa privučenim Attractorom pod čamcem te zamišljen gledam u vodu na koju se lagano već spustila maglica, a noć nadolazi.
U svemu tome nisam niti primijetio da sam spontano počeo odizati i spuštati varalicu od dna te je «šetati» metar tamo, metar ovamo. «Dosta je, idem do punca u uvalu»rekoh sebi te onako brže podignem štap da izvučem varalicu iz vode i kako je brzo varalica «iskočila» i za njom je iskočio smuđ, CIJELI, krasan komad od oko 2kg, kasneći samo nekih 30-ak centimetara za njom. Naravno da varalicu nije stigao, a ja sam ostao par sekundi sa velikim upitnikom u glavi što se je zapravo dogodilo, malo gledajući u silikonca pa malo u vodu na kojoj su na moju sreću ostali «okrugli tragovi» od ribe uvjeravajući me da se je zaista dogodilo! Odlučio sam se na još jedno zabacivanje na samo par metara od čamca u pravcu kojem je riba otišla, puštam varalicu da padne na dno te ponovim sličnu «šetnju» kao malo prije i trraassss, nevjerojatan udarac ribe i dobra kontra, «malo» pritegnuta Tica Taurus nisu dali ribi da se dugo bori pa je sve brzo završilo tako da je, ovaj puta, štuka od neke 3-4kg bila u metalnoj čuvarici! «Još samo jedno bacanje» svaki puta bi pomislio kad bih pogledao prema obali jer vidljivost se je smanjila na nekih par metara, a do punca imam barem 500-600 m. Ipak odlazim, do jutra !!….
Noć sporo prolazi, ništa se ne dešava na površini «zauljane» vode, nikad zoru dočekati. Napokon ! Skoro je 8:00h i mi pakujemo stvari od punca u čamac te se spuštamo do uvale da potvrdimo zajedničku prisutnost Štuke i Smuđa na toj plaži !!
On odvažno montira žive ribice i zabacuje svoja tri štapa, a meni se samo vrti slika onog smuđa kako iskače iz vode za varalicom tako da zabacujem svoj štap sa Attractorom, kontra od njegovih plovkara, u življu vodu na nekih 6-7m dubine i vučem je na prijelaz ka nekih 2,5-3m ! Nakon nekih 2h bacanja ništa, niti udarca nisam imao ali nadu nisam gubio. Nevjerojatno kako čovjek ponekada ima samopouzdanja u sebe i u ono što radi. Ostali ribiči su se već makli sa vode, a ja i punac neumorni i nastavljamo na svojim naumima.
Prošlo je već 10h, sunce je visoko! Zabacivanje daleko, na nekih 70-ak metara nizvodno, Attractor pada na dno, prvo dizanje sa dna, drugo i onda kvrc ali skrrroz lagani i kontra !!! Imao sam osjećaj da mi je na štapu manja riba te namotavam dosta brzo rolnu. « sve Ok punac, mala je» kažem mu jer je on već uzeo meredov u ruke. I bilo je sve do na nekih 5 metara od čamca kad je riba zastala kao ukopana, a na površini vode pojavi se jako veliki klobuk od zamaha repom koji nam je obojici oteo glasan uzdah. Tada sam shvatio da se radi o puno većoj ribi nego li sam mislio . U slijedećoj sekundi kontra bijeg nizvodno nekih 10 metara pa opet zaustavljanje, a onda se riba iznenada pustila te sam je po površini vode potpuno mirno privukao uz čamac gdje je mali prihvatač bio spreman, ovo «mali» pišem jer je zaista bio premaleni za onakvu ribu. Punac viče « to je tostolobik» jer su nam obojici sunčeve zrake koje su se odbijale o površinu vode smetale za dobar pogled pa smo škiljili, znao sam da nije Tostolobik ! Kad sam ribu privukao jako blizu podmetača po prvi puta smo je mogli vidjeti i njenu čitavu veličinu, bio je to veliki Smuđ, toliko veliki da nije niti svojom polovicom stao u podmetač tako da ga je punac drugom rukom pridržavao da ne ispadne nazad u vodu te ga je napokon uspio unijeti u čamac !
Vaga je razlučila naše nedoumice i pokazala na 10,70kg !
Ovo je moj pokušaj , da napišem jedno moje iskustvo na vodi…
