Noć je neumoljivo počela da osvaja vidljivi horizont boje su počele da blede, jedino su za tragom sunčanog diska ostajajali repovi jarkih boja koji su postajali sve manji i tiši.Temperatura je naglo, pala mogao je to osetiti i na svojoj koži. Došlo je vreme da se vrati u svoju pećinu i zagrljen sa nekolicinom sebi sličnih podeli taj nemili osećaj. Osećaj straha i nemoći. Tu noć nad njima priroda je demonstrirala svoju snagu. Kroz maleni otvor na stropu mogao je videti blještave krivudave svetleće zmije čiju je pojavu pratila gromoglasna tutnjava.

Pokušavao je on više puta da skupi odvažnost i izađe kroz uski otvor ne bi li bolje video. Ali svaki put čulo se toliko jako i strašno da je morao da odustane. Međutim tih noći i tih dana i godina iako nije skupio hrabrost da izađe njegova težnja nije ostala bez rezultata. Tih noći rodila se radoznalost. Osnovna pokretačka snaga koja je utemeljena u našim pretcima ostala da nas prati do današnjih dana. Čak štaviše postala je jača nego ikada. I danas kada toliko toga sa sigurnošću možemo znati, u eri kada se čovek odlepio od matične planete, u eri osvajanja svemira i dalje se pitamo, i dalje smo radoznali.

I biće tako i dalje jer pripadamo jedinstvenoj vrsto Homo sapiens koja je iako u pojedinim trenutcima bila destruktivna po samu sebe ipak uspela da se se digne iz prašine i postane dominatna vrsta. Vrsta koja se hrani znanjem pokrenuta radoznalošću. Jedina vrsta koja može da planira budućnost. U tom pogledu sam veoma zadovoljan, a hrane za um biće doveka.

Lov lukom i strelom u praistorisko doba
izvor - zanimljiv.org

Sigurno se pitate kakve ovo veze ima sa streličarstvom ? Konekcija je očigledna . Da se vaš predak nije zapitao, da kojim slučajem nije bio radoznao verovatno bi nam se život svodio na početak ove priče a vi se danas nebiste pitali sta je to streličarstvo.

Logično je da krenemo od samog početka koji datira od samog vemena Homo erectusa (uspravan covek). Tačno vreme pronalaska luka nemože se znati sa sigurnošću ali se zna da je postojao jos od mlađeg kamenog doba pre oko 50000 godina. Ako se pitate dali je ovo moguće potkrepljena je arheološkim nalazima, crtežima na zidovima pećina, ostacima kamenih vrhova oko praistoriskih ognjišta. Sta kažete? Nisu nam bili loši preci, zar ne. Crteži su pronađeni na svim kontintima osim Australije, tamo su preci bili inovativni i izmislili bumerang. Vremena nastanka grubo su određena pomoću arheoloških metoda merenje radioaktivnim izotopima.

Luk i strela su bili prvo sofisticiranije oružije, oslonac koji je našem pretku dao ubedljiviju nadmoć. Koristio ih je kako za lov tako i za odbranu ili napad na neprijatelja. Po prirodi radoznala bića pokusavao je da usavrši ovaj genijalni izum. Koristio tada dostupne materijale i načine izrade, te je od svojih primitivnih početaka lukova male snage i preciznosti došao do lukova zapanjujuće snage i neverovatne preciznosti. Bio je to veoma dug evolutivni period u kojem je ovo oružije bilo potiskivano i skoro zaboravljeno (pronalaskom vatrenog oružija,15 vek) sve do novog doba kada se vratilo na velika vrata.

Da rezimiramo. Praistoriski čovek za izradu je koristio materijale kao sto su: kamen, kost, tvrdo drvo za vrhove strela. Za telo koristila se trska, drvo, banbus. Za stabilizaciona perca koža i perje. Za tetivu biljna vlakna, životinjske tetive i creva. Sam luk bio je izrađivan isključivo od drveta. Nemojte me pitati koje vrste jer to verovatno nije znao ni naš predak. Sudeći po karakteristikama, to je i on morao vremenom zaključiti bilo je to drvo: jasen ,javor, brest, breza, baobab, tisovina, ebanovina, ružino i maslinovo drvo.

Streličarstvo kroz istoriju

Drvo kao materijal bilo je uzimano izvorno iz prirode, a kako se luk usavršavao bio je obrađivan kamenom, ostrim bakrom....Dobijao oblike definisane idejama tadašnjih kostruktora i dizajnera, te je tako i jedna od prvih novina bilo ojačanje na telu (današnji rajzer) luka. Izrađivano je od kože. Pravu revoluciju u izradi donelo je otkriće "novih" materijala, a pre svih životinjski rog. I tako smo ovh nekoliko redova preleteli nekoliko milenijuma evolucije ljudskog roda i njegovog nezaobilaznog pratioca luka i strele.

Došli smo do doba kada su plemena i grupe počele obrazovati narode i nacije, ovo je naravno rezultovalo pojavom vise vrsta lukova shodno filozofijom naroda koji ga je stvarao. Od presudnog značaja bio je izvor i vrsta materijala sa područja gde su ljudi živeli. Tako smo došli do pojma tradicionalni lukovi (tako ih danas zovemo).

Svako u skladu sa svojim idejama napravio luk koji je došao do gornjih granica tada dostupnih materijala i kao takav se vekovima proizvodio. Nacin izrade čuvan je kao stroga tajna, a majstori su znanje prenosili sa kolena na koleno. Ljudi koji su bili u stanju da naprave takav luk imali su povlašteni status u drustvu kao i obavezu da obuče sto više ljudi ovoj veštini, kao što danas postoje fabrike i magacini streljačkog naoružanja, tako su i tada postojale radionice za proizvodnju ovog oružija. Na žalost vremenom se tehnologija izrade pravljenja nekih lukova izgubila, pre svega mislim na turski luk koji je po tvrdnjama istoričara bio i najsavršeniji.

izvor - okuryazarim.com

Tako se luk kao glavno oruzije dugo zadržao u svim tadašnjim vojskama sve do pojave vatrenog oružija (15 vek). Kako je vreme prolazilo prvo polako, a zatim sve brže luk je gubio svoju vekovnu neprikosnoveneu poziciju najviše zbog snage i zbog preciznosti vatrenog oružija. Konačnu prevagu donela je vatrena moć sve savršenija (16,17 vek) pojavom takozvanih višemetki (preteča današnjih okvira,magacina, šanzera) glavni oslonac dobio je dostojnu zamenu i otišao u penziju.

Dobar strelac bio je u stanju da za 10 sekundi odapne i po 3 strele, a na minut 12-15 komada, dok je vatreno oružije preciznije upućivalo do 30 metaka u minuti. Pored toga vojniku je bilo potrebno neuporedivo manje vremena da se solidno obuči u rukovanju vatrenim oružijem, još jedna od velikih prednosti bilo je njegov domet i snaga kojom je probijao tadašnje oklope.

Međutim jednu osobinu luka vatreno oružije nije prevazišlo ni do današnjh dana, A to je njegova moćna osobina adut koji ce ga početkom prošlog, a naročito od polovine istog veka vratiti na velika vrata, oplemenjenog novim materijalima i tehnologijama. Ta osobina zove se tišina. Vatreno oružije  nikad nije postiglo da postane tako tiho kao luk i strela.

Kada je reč o vraćanju više se misli na samostrel nego na luk, o čemu će biti više reči u drugim delovima sajta. Na kraju stigli smo do današnjeg vremena kada ga je vojska oberučke prihvatila za izvršavanje specijalnih zadataka, pa tako ni naša vojska nije zaobišla ni ostala imuna na ovaj trend. I tako su luk, strela i samostrel uz sve uspone i padove, silne prepravke i usavršavanja preživela do današnjih dana i sa ponosaom stoje rame uz rame sa vatrenim oružijem.

 

Sportski ribolov, lov i sve aktivnosti u prirodi