Senica šljivarka (poecile lugubris) je ptica o kojoj se ne može naći mnogo informacija na Internetu. Veličina joj je slična kao i velike senice. Ima karakterističnu šaru na glavi, tamne boje po čemu se razlikuje od ostalih senica. Od te šare potiče i naziv na engleskom jeziku Sombre Tit. Tamna šara pokriva teme i vrat ptice, stomak i obrazi su bele boje, dok su krula leđa i rep tamno smeđe boje.
Gde boravi najviše
Naseljava juguističnu Evropu, uglavnom se zadržavajuću listopadnim šumama, ali su zabeleženi primerci i u četinarskim.
Trenutno se vode rasprave da li je ova vrsta ima svoje podvrste, a postoje i pokušaji da se te podvrste priznaju kao nove, pošto ima velikih razlika u ponašanju i ishrani.
Senica šljivarka (poecile lugubris) ima stabilnu populaciju i ne smatra se ugroženom ptičijom vrstom. Jaja nosi krajem marta ili početkom aprila u severnijim krajevima. Gnezdi se u rupama na drveću ili u stenama, gde ženka snese do 6 jaja iz kojih se izlegu ptići posle 14 dana ležanja.


Izgled i prepoznavanje
Senica šljivarka je mala ptica, dugačka oko 12–14 cm, sa rasponom krila od oko 20 cm. Lako se prepoznaje po crnoj kapi i vratu koji se oštro izdvajaju od belog lica i svetlosmeđeg trbuha. Leđa i krila su sivkastosmeđa. Nalik je drugim senicama, ali je njena kontrastna "crna maska" najprepoznatljivije obeležje.
Zanimljiv YouTube kanal - https://www.youtube.com/@zanimljivsajt?sub_confirmation=1 . Volim prirodu i sve što ona pruža – ako i vas to zanima, pogledajte moj kanal i pronađi dosta zanimljivosti.
Ova vrsta je stanovnik svetlijih šuma, voćnjaka, parkova, živih ograda i seoskih krajeva. Može se naći širom Srbije, od nizija do brdskih predela, a posebno je vezana za staništa u kojima ima starih stabala sa dupljama – jer joj one služe kao prirodna gnezda.
Najviše je ima u centralnoj i južnoj Srbiji, ali je prisutna i u Vojvodini, naročito u Fruškoj gori i drugim šumskim enklavama. Zimi se približava naseljenim mestima i često posećuje hranilice.
Ishrana i ponašanje
Senica šljivarka je svejed, ali najčešće jede insekte, larve, paukove i druge sitne beskičmenjake, dok zimi ne preza ni od semenki, voća i masnoća. Zbog svoje ishrane, posebno u sezoni gnežđenja, od velike je koristi u voćnjacima – jer čisti krošnje od štetočina.
Uvek je u pokretu, radoznala, živahna i često visi naglavačke dok traži plen po granama i kori. Tokom jeseni i zime može se pridružiti mešovitim jatima drugih senica i detlića, što je čini dodatno zanimljivom za posmatranje.
Gnezdi se u dupljama drveća, starih stabala ili rupa u zidovima. Takođe rado koristi veštačke kućice za ptice, što je čini idealnim kandidatom za privlačenje u baštama. Ženka snese od 5 do 9 jaja, a oba roditelja se brinu o mladima.
Zanimljivost za posmatrače ptica
Senica šljivarka je posebno zanimljiva za birdwatchere u Srbiji jer je aktivna tokom cele godine, lako se može primetiti zbog svoje aktivnosti i glasa, a istovremeno pruža uvid u raznovrsna ponašanja – od ishrane i traženja hrane, do gnežđenja i borbe za teritoriju.
Osim toga, blizina ljudskim naseljima i spremnost da koristi kućice čine je idealnim „prvim korakom“ za sve koji žele da započnu sa posmatranjem ptica u sopstvenom dvorištu.


