Som je izuzetno grabljiva riba, lovi plen iz zasede i samo se u izuzetnim prilikama upušta u površinski lov. Živi u najdubljim mestima u reci, limanima, pored šporova, mostovskih stubova, u rupama na rečnom dnu i u krošnjama potopljenih stabala. Noću, po mutnoj vodi, kao i po nevremenu praćenom grmljavinom izlazi iz skloništa i lovi uz obalu, pri površini.
Usamljenik je i život provodi na jednoj lokaciji , izuzev ako ga viša sila natera da promeni logu. Jedino se za vreme mrestne migracije somovi skupljaju u veće grupe i sele na plavnu zonu radi mresta.
Som se mresti u maju i junu pri optimalnoj temperaturi vode od 20 C. Mrest se odvija na plavnoj zoni, na dubini 1,5-2m, na žilama adventivnog korenja vrbe, sa kojih mužjak i ženka pokretima repa predhodno ociste mulj i pesak. Nakon polaganja ikre, na gnezdu ostaje ženka da cuva ikru i potomstvo od manjih grabljivica. Pri optimalnim uslovima inkubacija oplodene ikre traje od 48 do 65 casova.
Som na varalicu
Varaličarenje soma je u klasi težeg ribolova, čemu treba prilagoditi izbor opreme. Štap treba da bude dugacak 3m, težina bacanja 80-150gr i osrednje savitljivosti.
Borba sa krupnim somom preko 15kg je dugotrajna i poželjno je da štap bude snažan ali ne pretežak jer ce vrlo brzo doći do umaranja ribolovca. Mašinica za varaličarenje soma ne bi trebalo da bude manja od kapaciteta 100m/0,50mm.
Manji, teretni prenosni odnos, precizan dril, solidan kvalitet izrade kao i pouzdanost u radu, najvažnije su karakteristike mašinice u uslovima teškog ribolova. Na teškim terenima, na kojima se pecanje soma najčešce obavlja, sasvim ce biti dovoljan monofil debljine 0,45mm ili struna 0,25mm, koja obezbeđuje dovoljan izbačaj i pozdanost u borbi.
Sezona varaličarenja soma počinje sa prvim prolećnim porastom vode, krajem marta i početkom aprila. Som se tada masovno diže sa dna i prilazi obali, hrani se intenzivno ribom, tako da se može loviti džigovima i dubokoronećim voblerima (kruškastog oblika sa izrazito jakim zvečkama).
Džigovi težine od oko 20gr, od nešto mekšeg materijala, koji proizvode jaku vibraciju pri malim brzinama vođenja, povlace se lagano po dnu i navode na mesto na kojem se očekuje pojava aktivnog soma.
Težinu džiga teba odabrati prema dubini i brzini protoka vode. Za površinsko varaličarenje soma najčešce se koriste plitkoroneći vobleri sa zvečkom koji zaranjaju na maksimalnu dubinu od 1m.
Sa površinskim varalicarenjem soma može se početi od polovine aprila kada se voda zagreje na preko 12 C. Prštranje bele ribe ili prestanak rada riba grabljivica (jaza, smuda...) na površini vode je znak da je som prišao obali. On tada lovi iz okreta i cesto lupi repom po površini. Istu radnju ce ponoviti i kada se zbog osveženja ili nekog drugog razloga prevrne na površini, ali tada neće biti zainteresovan za varalicu. U svakom slučaju mu je treba ponuditi.
Som se uspešno može pecati stacionarnom dubinskom metodom na razne mamce, gliste, turboke, kedere, rovca i slicno. Posebnu draž kod ribolovaca izaziva pecanje na bućku, koji se odvija po letnjim vrucinama.
U toku novembra, kada temperatura vode opadne ispod 10 C, som se povlači na najdublja mesta u reci, prestaje da se hrani i ne kreće se sve do marta i prvog otopljenja vode.